Proverbs 5

1Sine moj, slušaj mudrost moju, k razumu mojemu prigni uho svoje, 2Da se držiš razboritosti, i usne tvoje da hrane znanje.

3Jer s usana tuđe žene kaplje med, i grlo joj je mekše od ulja; 4Ali joj je pošljedak gorak kao pelen, oštar kao mač s obje strane oštar.

5Noge joj slaze k smrti, do pakla dopiru koraci njezini. 6Da ne bi mjerio puta životnoga, savijaju se staze njezine da ne znaš.

7Zato, djeco, poslušajte mene, i ne otstupajte od riječi usta mojih. 8Neka je daleko od nje put tvoj, i ne približuj se k vratima kuće njezine,

9Da ne bi dao drugima slave svoje i godina svojih nemilostivome, 10Da se ne bi tuđinci nasitili tvojega blaga i trud tvoj da ne bi bio u tuđoj kući,

11I da ne ridaš na pošljedak, kad se stroši meso tvoje i tijelo tvoje, 12I rečeš: kako mrzih na nastavu, i kako srce moje prezira karanje!

13I ne poslušah glasa učitelja svojih, i ne prignuh uha svojega k onima koji me učahu! 14Umalo ne zapadoh u svako zlo usred zbora i skupštine.

15Pij vodu iz svojega studenca i što teče iz tvojega izvora. 16Neka se razlivaju tvoji izvori na polje, i potoci po ulicama. 17Imaj ih sam za se, a ne tuđin s tobom.

18Blagosloven da je izvor tvoj, i veseli se ženom mladosti svoje; 19Neka ti je kao košuta mila i kao srna ljupka; dojke njezine neka te opijaju u svako doba, u ljubavi njezinoj posrći jednako.

20A zašto bi, sine, posrtao za tuđinkom i golio njedra tuđoj, 21Kad su pred očima Gospodu putovi svačiji, i mjeri sve staze njegove?

22Bezbožnika će uhvatiti njegova bezakonja, i u uža grijeha svojih zaplešće se; Umrijeće bez nastave, i od mnoštva ludosti svoje lutaće.

23